UKLJUČI ME!
Svako ko može da doprinese svojim radom lokalnoj zajednici, postaje aktivan i produktivan član društva. Svako društvo teži razvoju i unaprećenju svakog svog segmenta, bez obzira na to da li je taj doprinos koji pojedinac može da pruži, minimalan ili maksimalan. Ali, kako bi taj doprinos bio optimalan, neophodno je da se u svakom trenutku pronađu modeli aktivnog uključivanja individue, a nakon toga i grupa. Grupe ljudi koje čine jednu lokalnu zajednicu mogu da se efikasno uključe u mnogobrojne aktivnosti kako bi svojoj grupi ili još užoj jedinici mere članova zajednice, donele taj optimalan produktivan razvoj.
Iako svako društvo broji procentualno značajan broj socijalno ugroženih kategorija, to ne znači da se nikada taj procenat ne može smanjiti. Samo aktivnim delovanjem privrede, poslodavaca, institucija socijalne zaštite kao kategorija nosioca institucionalne zaštite socijalno ugroženih grupa, medija, obrazovnih ustanova i mesnih zajednica, može se doći do konkretnih modela razvoja uključivanja socijalno ugroženih grupa u jednu zajednicu.
Zakon o socijalnoj zaštiti jasno definiše pojam socijalne zaštite: Socijalna zaštita, jeste organizovana društvena delatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći i osnaživanje za samostalan i produktivan život u društvu pojedinaca i porodica, kao i sprečavanje nastajanja i otklanjanje posledica socijalne isključenosti.
Ciljevi socijalne zaštite, Član 3. Zakona o socijalnoj zaštiti navodi sledeće:
Ciljevi socijalne zaštite su:
1) dostići, odnosno održavati minimalnu materijalnu sigurnost i nezavisnost pojedinca i porodice u zadovoljavanju životnih potreba;
2) obezbediti dostupnost usluga i ostvarivanje prava u socijalnoj zaštiti;
3) stvoriti jednake mogućnosti za samostalni život i podsticati na socijalnu uključenost;
4) očuvati i unaprediti porodične odnose, kao i unaprediti porodičnu, rodnu i međugeneracijsku solidarnost;
5) preduprediti zlostavljanje, zanemarivanje ili eksploataciju, odnosno otkloniti njihove posledice.
Ciljevi socijalne zaštite ostvaruju se pružanjem usluga socijalne zaštite i drugim aktivnostima koje predupređuju, umanjuju ili otklanjaju zavisnost pojedinaca i porodica od socijalnih službi.
Zatim, Pravo na socijalnu zaštitu , Član 4. Svaki pojedinac i porodica kojima je neophodna društvena pomoć i podrška radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljenje osnovnih životnih potreba imaju pravo na socijalnu zaštitu, u skladu sa zakonom. Prava na socijalnu zaštitu obezbeđuju se pružanjem usluga socijalne zaštite i materijalnom podrškom.
Usluge socijalne zaštite i materijalna podrška , Član 5. Usluge socijalne zaštite su aktivnosti pružanja podrške i pomoći pojedincu i porodici radi poboljšanja, odnosno očuvanja kvaliteta života, otklanjanja ili ublažavanja rizika nepovoljnih životnih okolnosti, kao i stvaranje mogućnosti da samostalno žive u društvu. Pravo na različite vrste materijalne podrške ostvaruje se radi obezbeđenja egzistencijalnog minimuma i podrške socijalnoj uključenosti korisnika.
Korisnici, Član 6. Korisnici socijalne zaštite su državljani Republike Srbije. Korisnici socijalne zaštite mogu biti i strani državljani i lica bez državljanstva, u skladu sa zakonom i međunarodnim ugovorima.
Saradnja u pružanju usluga socijalne zaštite, Član 7. Ustanove i drugi oblici organizovanja utvrđeni zakonom koji obavljaju delatnost, odnosno pružaju usluge socijalne zaštite sarađuju sa ustanovama predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, zdravstvenim ustanovama, policijom, pravosudnim i drugim državnim organima, organima teritorijalne autonomije, odnosno organima jedinica lokalne samouprave, udruženjima i drugim pravnim i fizičkim licima. Saradnja u pružanju usluga socijalne zaštite ostvaruje se prvenstveno u okvirima i na način utvrđen sporazumima o saradnji.
Sve ove zakonske odredbe daju jasne smernice ka tome da je sada već neophodno ići i putem osposobljavanja svih socijalno ugroženih grupa kroz njihovu inkluziju u procese prekvalifikacije ili dokvalifikacije u saradnji sa Naciopnalnom službom za zapošljavanje ili kroz saradnju sa poslodavcima koji to mogu da pruže. Nakon toga, može se očekivati njihovo efikasno uključivanje u aktivne procese rada. Zatim, volonterski rad, ne znači besplatan rad, već je on Zakonom o volontiranju definisan. S toga, uključivanjem u procese volontiranja, kao društveno odgovornog ponašanja, a onda i razumevanja funkcionisanja nekih drugih socijalno ugroženih kategorija od onih koje su uljučene u volontiranje, može da doprinese promovisanju humanog i humanitarnog rada do promovisanja značaja konkretne zarade u novcu svakom pojedincu iz te grupe.
Značaj socijalne inkluzije za podizanje kvaliteta života u zajednici socijalno ugroženih grupa za sada se može postići najpre podizanjem svesti javnosti, kako bi se proširio spektar aktivnosti koje se mogu primeniti od strane svih. To podrazumeva koordinaciju lokalne zajednice, kroz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite i zapošljavanja, kako bi se ojačala društvena uključenost ugroženih grupa. Socijalna inkluzija ugroženih grupa se ne ogleda samo kroz humanani aspekt, već i kroz senzibilizaciju javnosti o važnosti osposobljavanja ugroženih grupa za samostalan rad i zaradu i time njihovu ekonomsku osposobljenost. Radno osposobljeni, mogu biti uključeni u sve procese, mogu ekonomski unaprediti svoj život, ali i i život svojih najbližih i tako doprineti da ih javnost prihvati bez diskriminacije.